Siročad Mongolije u fotoobjektivu Lane Tannir

Lana Tannir (24), režiserka, umjetnička fotografkinja, autorica i strastvena putnica gostovala je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska i predstavila Project Mongolia: The Children of Ulaanbaatar (Mongolija: Djeca Ulan Batora).

Rođena je u SAD-u, a odrasla je u Njemačkoj uz zagrebačke roditelje njegujući hrvatsku tradiciju i jezik. Odmalena je zanimaju različite kulture, stoga ne čudi da se odlučila na projekt "Mongolija: Djeca Ulan Batora". Cilj njezina projekta je izdati knjigu fotografija koja će pokazati kako živi siročad u glavnom gradu Mongolije, Ulan Batoru. Tako je Lana volontirala u Dječjem centru "Lotus" (Lotus Childrens center).
Projektom Lana želi potaknuti razvoj ideja kako pomoći siročadi, ali i razumjeti njihovu svakodnevicu, njihove stvarne probleme i emocije te naučiti više o mongolskoj kulturi, tradiciji i aktualnoj ekonomskoj i političkoj situaciji.
 
Željela je spojiti humanitarnu akciju s kreativnim radom. Budući da se o Mongoliji čuje vrlo malo u medijima, ona je nekako bila prirodan odabir. Mongolska kultura je vrlo interesantna, jer je na zemlju utjecala i azijska i ruska kultura pa sam je htjela bolje upoznati. Mongolija je zemlja koja ima puno problema iako ekonomski brzo raste, a ja sam htjela prikazati jedan od njih. Onaj o kojim se ne čuje, ni ne govori.
Kad se dogovorila sa sirotištem za volontiranje, najviše vremena u pripremi putovanja oduzela su joj cijepljenja, gotovo mjesec dana. "Lotus" je sirotište financirano privatnim sredstvima, osnovano prije 20 godina. Smješteno u planinama, dvadesetak kilometara od glavnoga grada Mongolije, Ulan Batora. U njemu živi 80-ero djece stare od 7 mjeseci do 18 godina. U sirotištu je provela dva tjedna, smještena u mongolskom šatoru bez kupaonice, tople vode i zahoda. Ponekad čak nije bilo ni struje.


U dva tjedna volontiranja i fotografiranja u sirotištu, živeći među njima pokušala sam shvatiti i zabilježiti njihov način života - njih same, probleme i teškoće s kojima se svakodnevno suočavaju, živeći bez obitelji i roditeljske ljubavi.

Lana u svojim fotografijama voli uhvatiti životni trenutak i pravu emociju.





Projekt Mongolija prvi je Lanin projekt takve veličine, ali ne i jedini. Naime, već nekoliko godina putujem s ciljem da kroz fotografiju upoznam i druge s interesantnim i neobičnim pojavama, prirodom i kulturom drugih zemalja te podijelim vlastita iskustva.