O vremeplovu, vremenu, ansamblu, a i blagdanskoj prognozi…

Hrvatski jezik na razini sintakse ne poznaje razliku između pojma “vrijeme” u meteorološkom smislu i njegovog homonimskog parnjaka u horološkom smislu, premda je, naravno, njihova semantička razlika, dakle na pojmovnoj razini samog značenja riječi - posve jasna.  Za razliku od izračuna kompjutorskih modela atmosfere koji za više dana unaprijed znaju biti jako različiti pa nije jasno kakvo se vrijeme može očekivati, kao primjerice za sljedeće blagdane.

Vrijeme i vrijeme

Zbog ne baš posve jasnih razloga, razliku u značenju riječi “vrijeme” ne poznaje ni većina južnoeuropskih jezika (talijanski, španjolski, portugalski…), za razliku od sjevernoeuropskih (engleski, njemački, ruski…) koji pak za ta dva pojma imaju i dva posebna izraza. Uzmimo možda najpoznatiji primjer iz engleskog jezika s izrazima “time” i “weather”. Kako se čini očitim da to nije uvjetovano pripadnošću pojedinog jezika njegovoj jezičkoj skupini (germanska, slavenska, romanska…), moguće pojašnjenje moglo bi se potražiti u činjenici da su sjevernjački narodi zacijelo izloženiji puno “ubojitijem” vremenu od onog iz naših umjerenih širina, pa im je slijedom te važnosti i ta distinkcija u nazivlju bila prirodnija. Ujedno, primjer južnoeuropskog ujednačenja tih izraza ukazuje na duboku povezanost tih pojmova na nekoj višoj razini razumijevanja, svakako višoj od one koju u prvi mah očekujemo od pogleda na sat i u oblake. Svi koji se bave meteorologijom dobro znaju koliko je nekakav podatak o vremenu, ili karta koja ga predstavlja, bezvrijedan bez navođenja vremena (termina) na koji se odnosi.

Namjera ovog uvodnog dijela je skretanje pozornosti na potrebu razlikovanja ta dva pojma vremena u nastavku teksta, ali i na njihovu isprepletenost, te kako njihovo raspetljavanje, između ostalog, može biti i zabavno. Uostalom, to bi mogla biti tema jednog posebnog, vjerujem i zanimljivog osvrta u Meteokutku.

Koncept vremeplova

Sam naslovni pojam “vremeplov” ukazuje da se nekako putuje (plovi) kroz vrijeme. U izvjesnom smislu svako posezanje u arhive, dokumentaciju, memoriju, ili pak planiranje budućih aktivnosti, predstavlja putovanje kroz vrijeme. Ali mi se čini da je malo gdje  kao u meteorologiji to ostvareno u oba njegova spomenuta pojmovna smisla: putovanje u prošlost (“time”) putem ulaska u registrirane osmotrene i izmjerene nizove opažanja meteoroloških elemenata (“weather”), sve do dosega ostvarivih metodama paleoklimatologije, ali isto tako i putovanjem u budućnost (“time”) putem metoda prognoze vremena (“weather”).

I dok je surfanje kroz meteorološko vrijeme naša svakodnevna praksa, drukčije stoje stvari s aktivnim putovanjem kroz vrijeme koje mjerimo našim satovima i obilježavamo kalendarima. To je inače neobično zahvalna tema znanstveno-popularne (“science-fiction”) literature ili filmova - sjetimo se samo kultnog filma “Povratak u budućnost”, baš nedavno ponovno prikazanog na HTV-u. Ali je i ozbiljan predmet znanstvenih istraživanja - od područja kozmologije i kvantne fizike, do filozofije.

Putovanje kroz vrijeme u tom smislu obično se postiže konstrukcijom nekakvog “vremeplova”, odnosno stroja koje to putovanje i fizički može omogućiti, nakon čega slijedi samo putovanje, bilo u prošlost, bilo u budućnost, te sudjelovanje u njima. Samo sudjelovanje može biti aktivno ili pasivno, odnosno obično je regulirano manje ili više jasnim, odnosno strogim, logičkim, moralnim ili nekim drugim pravilima.

Ponovno mi se čini da je ta veza na poseban način ostvarena baš u meteorologiji.

Zrakoplovi, sateliti i kompjuteri kao „vremenski strojevi“!?

Naime, događa se da izračuni modela numeričke vremenske prognoze daju neke buduće izraženije vremenske poremećaje prostorno dosta zapadnije od nas, iznad Atlantika ili sjeverne Amerike, odakle nam i dolazi većina vremenskih sustava, ali koji su pritom dosta „sumnjivi“ i mogu posljedično dati neke vrlo opasne vremenske pojave, primjerice u petom i kasnijem prognostičkom danu iznad područja zapadne Europe. Ukoliko je to područje koje generira takvu izraženu nestabilnost u modelima smješteno iznad golemog oceanskog ili ledenog prostranstva bez postaja, ili pak s vrlo oskudnom prekrivenošću, dodatno se šalju meteorološki zrakoplovi, ili se satelitskim daljinskim mjerenjima pojačano analizira to područje. Dolaskom na ciljano područje zrakoplovi ispuštaju sonde kojima se prikupljaju podaci i čime se polučuje nova i kvalitetnija spoznaja o samom vremenskom sustavu. Takva aktivna fizička intervencija u vremenski sustav u cilju njegovog kvalitetnijeg i podrobnijeg trenutačnog stanja, povratno utječe na daljnji razvoj prognoze tog istog sustava.

To je otprilike kao kada bi jednog četvrtka nekim vremenskim strojem otputovali u sutrašnji petak, na izvlačenje brojeva Eurojackpota, zavirili u veći dio dobitne kombinacije, vratili se nazad u četvrtak i popunili listić poznatom kombinacijom, upotpunjenom s nekoliko preostalih mogućnosti!? Vjerojatnost za glavni dobitak značajno bi povećali, ali to ne znači nužno da bismo ga i osvojili.

Ansambl prognoze

U stvarnoj, svakodnevnoj meteorološkoj praksi putovanje kroz varijantu „cyber“ vremena („time“) ostvaruje se na način da čak 50 puta, i to barem dva puta dnevno, „protrčimo“ kroz proceduru izračuna ENS prognoze, sitno varirajući početne uvjete izračuna i toplo se nadajući da će najvjerojatinija izračunata konačna kombinacija vremena („weather“) velikog ansambla prognoza ujedno biti i ona dobitna, koja predstavlja našu pouzdanu vremensku prognozu. Danas je ona jako pouzdana samo do petka, a nakon toga su mogući raznoliki vremenski razvoji. Neki od njih uključuju čak i snijeg u gorju… No, za bolju prognozu budućega vremena, onoga za potkraj ovoga tjedna i početak sljedećega, najbolje je pričekati još neko vrijeme, najbolje do četvrtka…

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a