Neke dubioze oko "ljetno - zimskog" računanja vremena

Osim sve izraženije južine i nepovoljnijih biometeoroloških prilika, sve češće kiše, na Jadranu i područjima uz njega i obilne, koja će u kombinaciji s olujnim jugom vrlo vjerojatno prouzročiti i poplavljivanje nekih riva, te diljem Hrvatske zamjetnog zatopljenja, neuobičajenog za ovo doba godine - neki bi od nedjelje mogli imati poteškoća i zbog prilagođavanja na promjenu sata i povratak "na pravo vrijeme". I pritom će, osim lijeganja u naizgled "raniji" sat, a i buđenja "prije vremena", jamačno biti i onih koji će zaboraviti uključiti svjetla na automobilu... No, bit će i "bržih" nego tijekom toplog dijela godine podataka mjerenja oborine u HRT METEO aplikaciji, i nekih drugih, mnogima još važnijih dobrobiti... Uostalom, o mnogim pozitivnim i negativnim stranama promjene "ljetnog" u "pravo" vrijeme razmišljao je - i napisao za ovaj Meteo kutak - Jurica Miljak, dipl. ing., meteorolog čije se prognoze i upozorenja mogu slušati na Hrvatskom radiju - na HR Split i HR Knin i podrobniji jutarnji meteorološki komentari, a tijekom ljeta povremeno i gledati u Regionalnom dnevniku.

Jurica Miljak: "Za sve je „kriv“ Benjamin Franklin!

Navodno je njemu prvo pala na pamet ideja intervencije na računanje vremena u vidu uvođenja „ljetnog  vremena“, a kojoj u osnovi stoji pragmatična potreba da se produži svijetli dio dana tijekom večernjih sati, naravno na štetu jutarnjih, te tako poluče stanovite energetske uštede. I dok je iz perspektive 18. stoljeća rečena ideja imala popriličnog smisla gledajući značajne uštede posla pčelama radilicama oko tisuća tona voska za svijeće, a poljoprivrednicima i kitolovcima oko ulja za uljanice, pa i u doba rane elektrifikacije, kada je ideja u praksi i zaživjela - u novije doba pojavili su se ozbiljni prigovori kako je upravo s energetskog stajališta stvar postala kontraproduktivna. Naime, posumnjalo se da je jednosatnu uštedu struje za večernju rasvjetu pojeo za toliko duži rad energetski puno zahtjevnijih uređaja za klimatizaciju. Drugim riječima, što se dobije na mostu, izgubi se na ćupriji.

Euro-parlamentarci odlučili, ali...

Izgleda da su glasovi oko te neuravnoteženosti konačno doprli i do Europskog parlamenta. Premda već dugo vremena građanstvo ljuti izostanak sveobuhvatnije stručne analize na tu temu, tako da bar znaju za što su sve i koliko u plusu, kad su već blesirani promjenama dnevnog ritma - navodno i kravama treba nekoliko tjedana prilagodbe da bi povratile mliječnost od prije promjene - izgleda da je i kod euro-političara napokon sazrijelo uvjerenje kako takvu praksu valja prekinuti.

Podne u podne i ponoć u ponoć ili...?

No, na moje iznenađenje umjesto ideje o isključivom povratku na „prirodno“ računanje vremena temeljeno na Sunčevom vremenu, odnosno njegovoj puno praktičnoj modifikaciji sa zonskim vremenom (u našem slučaju SEV, ili UTC+1 sat) protežira se računanje koje bi fiksiralo onaj umjetni, ukazom Vlade uvedeni jednosatni priljepak. To bi između ostalog značilo kako bi „zauvijek“ trebalo redefinirati neke pojmove: termin „podne“, dakle izrijekom polovica, ili sredina dana, ne bi više bilo u 12 sati, nego u 13 - zamislite naslov vesterna „Točno u 13 h“?! „Ponoć“ ne bi pala u sredinu noći u 24/00 sati, nego 1 sat poslije i izgubila bi svaku mističnost i draž; iz škola bi trebalo izbaciti definiciju po kojoj je sjena pobodenog štapa najkraća u podne i sukladno tome „preštimati“ sve gnomone na sunčevim satovovima u našim parkovima i na fasadama jer bi inače kronično i beznadno „kasnili“ jedan sat; zvona na mnogim crkvenim kampanelima koja su namještena da se oglase u podne i u ponoć, kako bi se pobožni vjernici prekrižili i pomolili, imala bi s tim ozbiljnih problema; trebalo bi mijenjati i postupak orijentacije u prostoru pomoću sata... trpila bi vjerojatno poezija i pjesma, a šibenski „bot po ponoć tuče vanka grada“ otukao bi zapravo ponoć...

Možda umjesto micanja sata - pomicati i skratiti radno vrijeme?!

Na iole ozbiljniji argument u prilog uvođenju „ljetnog vremena“ kako se po dolasku s posla ima sat više efektivnog sunčevog svjetla za svakojake čovjekove potrebe postoji jednostavan odgovor: a zašto se ne bi počelo raditi sat ranije? Ne bih sasvim isključio ni pitanje-odgovor: zašto ne i sat kraće - tzv. francuski pristup - ali to bi otvorilo neka druga pitanja u rasponu od socijalnih, preko sindikalnih, do proizvodnih odnosa, što dakako nije tema ovog napisa.

Hoćemo li biti kao Rusi?

Rusi su se još ranije odlučili na fiksiranje „ljetnog vremena“. S obzirom da su dosta sjeverno i da im zimi dani doista sumorno kratko traju, ta želja me nekako previše i ne čudi. Uostalom, ne mogu se oni ni sami sa sobom dogovoriti oko računanja jedinstvenog vremena u svojoj zemlji, s obzirom na njezinu veličinu i na čak 9 vremenskih zona. Međutim, mnogi se i kod nas zalažu za to, kao ono –  mi smo turistička zemlja, pa neka turisti navečer duže guštaju - i valjda više troše, kad već ujutro spavaju!? Možda bi 2 sata korekcije bila još učinkovitija!? Konzumerizam prije svega!

(Ne)prirodni ritam?!

Pretpostaviti umjetno uvedenu intervenciju u dnevni ritam milijunima godina evolucijske prilagodbe Života na Sunčev ritam možda je složenija i ozbiljnija stvar nego se čini na prvi pogled. Ili ponovno možemo samo slegnuti ramenima:  kad već kao čovječanstvo umjetno utječemo na klimatske promjene u smislu globalnog zatopljenja, zašto se zamarati takvom tričavom sitnicom kao što je utjecaj na promjene prirodnog ritma! Pa gdje god dospjeli s tim pristupom!?"

Još neka razmišljanja, iskustva i spoznaje istog autora o:
- prostornoj raspodjeli oborine
- vremenu i vremenu, vremenoplovu i ansamblu
- valovima, ne samo na Jadranu
- nepostojanju "zimskog" vremena
- vremenoslovlju i jezikoslovlju
- nekim "uvrnutim astronomsko-meteorološkim pitanjima" "


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a